God Must Hate Me
11.02.2007., nedjelja
E… ovaj tjedan sam sva bila nekak pospana… U petak frendice došle kod mene, malo zujale po netu , pa se spremale za vanka. Onda mi je stara došla kući i počela živčaniti na mene bez ikakvog razloga. Mi smo gledale na YouTube-u nekog klinca kako svira gitaru, mali je fenomenalan pa sam staru gnjavila da dođe to vidjeti iako sam znala da ju to ne zanima ali uspjela sam ju dovući u sobu da to vidi. Onda sam ju po običaju gnjavila da mi kaže kad ćemo napokon po moju gitaricu. A onda je ona počela o tome šta će meni gitara, kak ću drndati po gitari u stanu i za par mjeseci ću na faks. Ponaša se kao da joj to govorim par dana, dobro zna da to želim već par godina. Ona jednostavno ne želi prihvatiti da ja to stvarno ali stvarno želim ali uporno me ne sluša i govori mi kako je to samo moj hir, a to me ubija…zna sama da ja obožavam glazbu, po cijele dane samo slušam glazbu, volim pisati pjesme i ne znam što bih bez toga. Toliko me ubedirala, počela mi je o tome kako ja zapravo ne znam što hoću, cijeli jebeni život mi govori da sve radim zbog drugih, da nemam svoj jebeni karakter a to me toliko bringa down…nisam joj to nikad rekla na lijep način, jednostavno me toliko izbaci iz takta jer mi se katkad čini da sve to radi namjerno. Tako je bilo u petak, pukla sam, zatvorila se u sobu i nisam mogla prestati plakati  , nisam više imala ni volje da idem van ali frendica me nagovorila, i shvatila sam da mi je bolje izaći van nego nju slušati jer znam da ne bi prestala srati još satima, i mislim da bi stvarno doživjela slom živaca. Tek mi je u petak sinulo… ne sjećam se kad mi je zadnji put nešto lijepo, pohvalno rekla, samo me kritizira a ne razumijem zašto to radi. Ako me voli i želi mi dobro zašto mi govori sve samo loše, što želi time postići, samo želim da me ostavi na miru. Često kad joj pričam o ne čemu ona mene ne sluša a kad joj to nabijem na nos ona mi uvijek nabaci neki glupi komentar ali uvijek nešt negativno, nikad se ne slaže sa mnom. Kad sam joj rekla koji faks namjeravam upisati rekla mi je da ne vjeruje da ću uspjeti, kako to nije za mene… ne razumijem ju, bar da me podrži…Trebala bi ona biti sretna ako sam ja, zar ne? Zar ne bi roditeljska ljubav trebala biti bezuvjetna? Nije uvijek bila takva, barem ne u potpunosti ali otkad mi je sestra otišla na faks. Ne vidi ju tako često pa onda vidi samo moja sranja a uvijek je sestra bila ta koja je bila loša. Ja sam uvijek bila malo naivno dijete koje je uvijek žalilo mamu kad joj je bilo teško ali otkad je ona mene prestala štititi u nekim stvarima postala sam odvratna prema njoj, priznajem ali mislim da je to zaslužila. Odnedavno se prepiremo oko toga gdje ću živjeti kad odem na faks. Normalno ja sam si već isplanirala da ću živjeti s jednom frendicom a ona me doslovno prisiljava da živim sa sestrom a zna da se nismo nikad slagale, sestra me odmalena gnjavila, zbog nje sam stvarno bila stalno pod stresom, i kad bi sve ostalo bilo ok zbog nje sam se užasno osjećala. Jednostavno ne bi mogla još 4 godine s njom provesti, stalno bi me ona nadzirala a ja želim raditi što ja hoću bez ikoga tko će mi stalno zapovijedati… Sestra mi je i naravno da ju volim  i puno se bolje slažemo otkad je na faksu ali to ne mogu a ni ne želim. U zadnje vrijeme želim da me svi ostave na miru. Možda sam čudna ali često volim poslijepodne provesti sama u sobi, slušati najdraže pjesme, pisati vama dragi moj postove…pa me onda netko pita kako mi se ne da na kavu preko dana ili slično, ne znam…odem navečer i to mi je dovoljno…  Jedno znam, od gitare ne odustajem, nisam osoba koja lako odustaje od onoga što želi…samo što to opet nije isto jer bi stvarno htjela da me stara bar jednom podrži u nečemu SIMPLE PLAN - PERFECT Hey dad look at me Think back and talk to me Did I grow up according to plan? Do you think I'm wasting my time doing things I wanna do? but it hurts when you disapprove all along And now I try hard to make it I just want to make you proud I'm never gonna be good enough for you I can't pretend that I'm alright And you can't change me Cuz we lost it all Nothing lasts forever I'm sorry I can't be perfect Now it's just too late and We can't go back I'm sorry I can't be perfect I try not to think About the pain I feel inside Did you know you used to be my hero? All the days you spend with me Now seem so far away And it feels like you don't care anymore And now I try hard to make it I just want to make you, proud I'm never gonna be good enough for you I can't stand another fight And nothing's alright Cuz we lost it all Nothing lasts forever I'm sorry I can't be perfect Now it's just too late and We can't go back I'm sorry I can't be perfect Nothing's gonna change the things that you said Nothing's gonna make this right again Please don't turn your back I can't believe it's hard Just to talk to you But you don't understand Cuz we lost it all Nothing lasts forever I'm sorry I can't be perfect Now it's just too late and We can't go back I'm sorry I can't be perfect Cuz we lost it all Nothing lasts forever I'm sorry I can't be perfect Now it's just too late and We can't go back I'm sorry I can't be perfect Evo vam još jedna pjesma, meni je odlična... MARIANA'S TRENCH - SAY ANYTHING  |
05.02.2007., ponedjeljak
some of my thoughts
Evo me nakon 2 tjedna, nisam mogla na net, glupi komp. mi nešto zakazao…a bar sam ja to mislila sve dok večeras nisam nazvala 08009000 pa su mi oni sve lijepo objasnili i sad sve radi a ja zovem frendicu gnjavim cijelo vrijeme da dođe do mene da mi srusi windowse jer sam mislila da nešto ne valja s windowsima no danas sam skužila da sam najveći mogući antitalent za kompjutere… nekad se stvarno sama sebi ne mogu načuditi  I tako… nisam ništa pametno radila ovih dana, sve uvijek isto, u školu pa van, totalna monotonija ali vjerujem da nam je svima tako, iz dana u dan stalno radimo iste stvari, i zadovoljni smo time ali to je meni traćenje vremena, jer treba više uživati u životu, i odlučila sam malo poraditi na tome, još nisam sigurna na koji način to promijeniti ali valjda ću nešto smisliti. Za početak bih trebala malo manje spavati jer stvarno sam lijena, ma prelijena, spavam do 1,2 (vikendom) nekad i dulje i nema te osobe koja bi mene uspjela izvući iz kreveta ranije. A vani je sunce, lijepo vrijeme, a meni se ne da ustati iz kreveta, odem samo navečer kad je ionako prehladno i u zadimljenom smo kafiću. Zaključila sam da se moram malo pokrenuti, kak se kaže «živjeti život punim plućima», treba uživati u ovom vremenu dok još traje jer tko zna kakvo će biti za par dana jer je stvarno nepredvidivo i netipično za ovo doba godine. Sad ću vam malo pisati o nekim glupostima o kojima sam u protekla dva tjedna razmišljala… Npr. razmišljala sam nedavno o tome kakva sam ja osoba… ne mogu sa sigurnošću reći da li sam dobra ili možda loša osoba, znam samo da nastojim u svakoj situaciji biti što bolja, pravednija itd. iako mi to naravno ne uspijeva uvijek, ali to se valjda ni ne očekuje jer tko je od nas savršen, tko sve radi bez pogreške, nema takve osobe. Često pokušavam udovoljiti drugima i zbog toga nekad imam osjećaj da to ljudi iskorištavaju, jer nekad stvarno znam biti naivna, previše vjerujem ljudima. Uvijek je bilo dovoljno kad me netko povrijedi da mi kaže nešto tipa «žao mi je, neće se ponoviti» i ja bih oprostila, više ne popuštam toliko ali svejedno oprostim ali ne zaboravljam, to je ipak puno teže. U ljudima najčešće vidim većinom njihove vrline, pa onda često ostanem razočarana. Katkad mi se činilo da neke ljude koje znam već 10 godina uopće ne poznajem. Znam što će svatko od njih reći u bilo kojoj situaciji a onda se dogode neke stvari koje bi od tih osoba najmanje očekivala. Svi su ljudi dvolični, baš svi…i to sam uvijek govorila, svi glume, svi do jednog pa i ja…to je jednostavno u ljudskoj prirodi i to nitko ne može poreći ili promijeniti. Nikako ne mogu shvatiti one ljude koji namjerno žele povrijediti druge. Ja mislim da su to osobe koje su prvenstveno nezadovoljne samima sobom. Ali gaziti druge, kako to može ikome pomoći, može im samo odmoći ako imaju imalo savjesti, jer kako može biti dobar osjećaj nekoga mučiti, tući ili slično? Na razmišljanje o ovome me potaknuo ovaj blogkoji govori o zlostavljanju u školama. Kad sam pročitala sve te priče, prvo od dečka koji piše taj blog a onda i priče ostalih blogera koji su ostavili svoje komentare nisam mogla vjerovati, činilo mi se kao da gledam neki film jer nisam mislila da se neke od tih stvari stvarno događaju, bar ne u tolikoj mjeri. Ma gade mi se takvi ljudi koji zlostavljaju druge jer ako je to njima užitak onda oni po meni ne zavrjeđuju živjeti. Nisam se još našla u takvoj situaciji da je mene netko vrijeđao, omalovažavao, tukao ili slično ali sam par puta vidjela kako nekog drugog maltretiraju. Uvijek bih se na neki način umiješala, bar bih se počela derati na te idiote, psovati od bijesa, ma bilo šta, ali šutjeti jednostavno ne mogu niti želim, makar me ljudi upozoravali da se ne miješam jer ću ja nastradati. Odvratno mi je i to kako se ljudi odnose prema životinjama. Svi se prave neki katolici i vjernici i kao poštuju Božje zapovijedi i drže se njih. No što je s 5. Božjom zapovijedi koja kaže «Ne ubij». Zašto svi shvaćaju tu zapovijed na krivi način, zar igdje piše da se ta zapovijed odnosi samo na ljude?? Ja mislim da se odnosi na sve, i na ljude i na životinje, čak i na onog malog mrava kojeg zgazimo a da i ne skužimo. Ja smatram da je većina životinja bolja od nekih ljudi, jer životinje neće napasti nekog bezveze, učiniti će to samo ako su ugrožene, bolesne ili pak zlostavljane a takvih je previše danas. Ljudi ih odbacuju kad im dosade, odvedu ih negdje što dalje, gdje su sigurni da neće naći put natrag i ostave ih prepuštene sebi ili ih ubijaju zbog hrane što mi je još razumljivo i prihvatljivo ali svejedno zar te životinje moraju biti ubijene na tako odvratne načine?! Ako ćemo ih već ubijati zbog svoje koristi, zar im bar ne možemo olakšati tu smrt… I svi ti pokusi na životinjama, to je stvarno užasno, kako netko tko to radi može živjeti sa sobom? Kako mu nije žao svih tih malih, slatkih životinjica koje muči samo da bi isprobao neki glupi proizvod, šminku i sl., koja bi se ionako mogla testirati na drugačiji način. Ma to neću nikad moći razumjeti ali never mind, to je samo moje mišljenje koje ionako neće ništa promijeniti… to bi bilo to za ovaj post, nemam više inspiracije...  |
20.01.2007., subota
...
 Hmm…opet sam se nešto ulijenila, ovih dana mi se nije dalo ni post napisati, najradije bih da sve mogu sve smisliti u glavi i da se to samo napiše, J Večeras napokon idem van, inače sam svaki dan vani ali subotom nisam bila nekih mjesec dana. U zadnje vrijeme mi se nikako ne da subotom van, zapravo nikad nisam baš voljela izlaske subotom jer je previše ljudi, svi se guraju, užasno je zadimljeno, svi su pijani pa se zna dogoditi i da se netko potuče… uvijek sam voljela više kavice nedjeljom, kad je sve mirnije, opuštenije. No večeras mi se nešto baš ide van, čudno je kak glazba može tako jako utjecati na moje raspoloženje, čim poslušam neku pjesmu od Simple Plana odmah sam nekako happy, optimistična… No večeras bi napokon nakon par tjedana trebala vidjeti osobu vezanu za ono razočarenje u prvom postu, toliko toga trebamo raščistiti ali meni se ne da o tome jer prošlo je dovoljno vremena da se smirim i sad više nisam ljuta, nije mi baš svejedno ali ne da mi se gubiti vrijeme na pričanje o tome jer to neće uvelike promijeniti naš odnos. Večeras se ne želim zamarati glupostima, želim se zabaviti koliko god je to moguće. Kad smo već kod zabave, škola je počela lol…U ponedjeljak kad sam ušla u školu činilo mi se kao da tamo nisam bila sigurno pola godine, većinu ljudi i nisam vidjela cijele praznike, sve mi je bilo nekak čudno… U utorak sam se već počela navikavati, po običaju bježati s određenih sati, svi smo opet bili zajedno na kavama što mi je nedostajalo, profesori još nisu počeli pitati, neki su nas cijeli tjedan skoro puštali sa sati, ma bilo je super… Eto želim vam svima da se zabavite večeras… bi bi…   |
12.01.2007., petak
"Welcome 2 My Life"
|
Evo mene opet u svijetu blogova... Imala sam blog prije ovog, zapravo još postoji jer ga nisam još obrisala, zapravo ga ne želim obrisati, želim da mi ostane kao uspomena kao što čuvam sve svoje dnevnike odmalena, da ga mogu kasnije čitati i vidjeti jel se što promijenilo u mom životu... Sad kad ga čitam čini mi se kao da sam zrelija iako je prošlo samo par mjeseci... Drugačije razmišljam, promijenila sam se nekako, ne znam da li nabolje za druge ali za sebe jesam... i bilo je vrijeme da malo mislim za promjenu i na sebe... Sad nakon nedavnog razočarenja "stara" ja bi se zatvorila u sobu, plakala i ne bi znala šta da radim, izvukla bi se ja iz tog beda naposljetku ali ovaj put je bilo drugačije. Ovaj put nisam nisam osjećala tugu nego bijes, bila sam užasno ljuta jer sam napokon nakon dugog vremena bila sretna i zavrsilo je ovako... Nisam pokušavala naći razloge da okrivim sebenego sam samo sve par puta prevrtila u glavi, i shvatila da ja nisam ništa krivo napravila, napisala dvije pjesme, poslušala najdraže pjesme, odlučila napokon kupiti tu gitaru i ozbiljno se uhvatiti sviranja i sad sam super! Dakle, ljudi ako ste u depri nemojte se još više uvlačiti u taj bed razmišljajući o tome što bi bilo kad bi bilo, jer što je bilo, bilo je i gotovo... dosta razmišljanja o tome, nema plakanja... pričajte s onima koji vas vole i dopustite im da vas razvesele, pomognu vam i budite puni nade jer sutra je novi dan, znam da ste to vjerojatno čuli već milijun puta ali tako je, i vrijeme zbilja liječi sve rane! Heh... tko bi rekao da ja mogu biti ovako optimistična ali ako je to moguće onda je sve moguće, baš sve! Don't Worry Be Happy!  SIMPLE PLAN – SHUT UP There you go You're always so right It's all a big show It's all about you You think you know What everyone needs You always take time to criticize me It seems like everyday I make mistakes I just can't get it right It's like I'm the one you love to hate But not today. So shut up shut up shut up Don't wanna hear it Get out get out get out Get out of my way Step up step up step up You'll never stop me Nothing you say can change You'll never bring me down So there you go You never ask why It's all a big lie Whatever you do You think you're special But I know and I know and I know And we know that you're not You're always there to point Out my mistakes And shove them in my face It's like I'm the one you love to hate But not today. So shut up shut up shut up Don't wanna hear it Get out get out get out Get out of my way Step up step up step up You'll never stop me Nothing you say can change And gonna bring me down Gonna bring me down. Will never bring me down. Don't tell me who I should be Don't try to tell me what's right for me Don't tell me what I should do Cause I don't wanna waste my time Watch you fade away So shut up shut up shut up Don't wanna hear it Get out get out get out Get out of my way Step up step up step up You'll never stop me Nothing you say can change And gonna me down I don't wanna hear it Get out get out Get out of my way Step up step up You'll never stop me Nothing you say can change And bring me down Won't bring me down Won't bring me down Bring me down Won't bring me down Shut up shut up. |
